LONGEVITY – TAJNE DUGOVEČNOSTI

Autor: Ildiko Fabo
Ildiko Fabo

Često čujem od ljudi mojih godina (oko 50) „pa zdravlje mi je shodno mojim godinama“... Šta to treba da znači?

 

O čemu se zapravo radi, da li je to samo zabava milionera ili je to san svakog čoveka? Bukvalni prevod može da bude zbunjujući. Ali, da ostavimo sada milionere. Pošto sebe smatram na neki način biohackerom u razvoju, kada pričam o dugovečnom životu uopšte ne mislim da treba da težimo tome da nikad ne umremo, ili da doživimo 150 godina. Ne. Ko ć kada umreti to je relativna stvar. Pre svega treba da težimo svim našim navikama ka što dužem zdravom periodu u našem životu, odnosno ka zdravom starenju – healthy aging.

Često čujem od ljudi mojih godina (oko 50) „pa zdravlje mi je shodno mojim godinama“... Šta to treba da znači? Da su to neke godine u kojima se ne kreće jer ne može? U kojima je normalno da neko bude debeo i trom, da bude stalno umoran, a ni ne zna od čega se umorio, da uzima šake lekova dnevno? Godine kada već ne može ništa novo, da nauči, da usvoji? Ja se ne mogu složiti sa svim ovim i ne mogu tako da zamislim svoj život i to pokušavam da propagiram na svakom koraku.

Slažem se sa time, da shodno svojim godinama ne mogu da očekujem od svog tela da će istom brzinom da se oporavi od nekog napora kao što je to bilo 20-30 godina ranije, ili da funkcioniše jednako efikasno kao u ranijim godinama. Ne, sada mi treba mnogo više kvalitetnog oporavka. Ali ja mogu da zamislim da sam spretna, da sam brza i agilna, da ustanem sa poda sa lakoćom, da čučim, da klečim, da se kotrljam ako treba, da stojim na glavi ili rukama ili pak da sedim u turskom sedu. Razumem da svoje nekadašnje sportske aktivnosti moram drugačije grupisati, neke, koje ne utiču više pozitivno na moje zdravlje smanjiti, a ovamo nešto drugo od čega ću imati koristi dodati, ali nikako ne mogu da zamislim da život prepustim nekom degradiranju.

Kod mene lično prva nesvesna odluka o drugačijem razmišljanju je pala istog dana kada sam davnih 1991. počela da treniram biciklizam. Tadašnji motivi su mi bili pre svega estetske prirode, pa onda kanalisanje višak energije i između ostalog da uradim nešto što nisam videla od svojih roditelja. Kasnije, motivi su mi bili precizniji i odnosile su na brzinu, na pobede, i poboljšanje performansi. Sa tog puta sam mogla 100 puta da skrenem, ali nisam, jer sam to negde svesno odlučila, izabrala sam put dugoročnog zdravlja. U prevodu, dosta rano sam počela da se bavim PREVENCIJOM, i sada već znam da sam na vreme usmerila ciljeve ka zdravlju svesno ili nesvesno. 

Ne mogu reći da nikad nisam imala povrede, naprotiv. Ne mogu reći da nikad nisam bila bolesna, naprotiv. Ali kada su se te stvari desile bila sam u stanju sve premrdati ne bih li došla do uzroka, do rešenja, do odgovora i što je najvažnije do promena navika koje su me dovele do takvih stadijuma. Od 2020. godine udubila sam se u razne literature i studije, da bih došla do zaključka, da ako želimo longevity (dugovečnost) odnosno helthy aging (zdravo starenje) moramo pojednostaviti naše razmišljanje jer ključne stvari se uvek nalaze u najprimitivnijim sitnicama.

Ne u ozonskoj terapiji, u antioksidant koktelima na nekoj Švajcarskoj klinici, ili u dvonedeljnim kursevima meditacije, brzim dijetama ili u skupim kozmetičkim preparatima, nego se nalaze u našim svakodnevnicama u nagomilavanju navika (loših i dobrih).

Što se očuvanja zdravlja tiče podelila bih na dve veće grupe:

 

1. Redovni skrining testovi – počevši od adolescencije, jer u po poslednjim istraživanjima u 40+ je već kasno. Postoje mnoge naučne tvrdnje, knjige i studije da danas u 21.veku već i kod tinejdžera mogu da se otkriju rani uzroci smrtnosti. Predispozicije za neke bolesti svi imamo, hteli mi to ili ne.

 

2. Korišćenje jednostavnih, korisnih, razumljivih praksi koje su nam održive na svakodnevnom nivou. Navike koje se odnose na fizičku aktivnost, na ishranu, na naše disanje, na navike oko spavanja, na navike konzumiranja alkohola, radne navike, higijenske navike itd.

 

Osnovi dugovečnog načina razmišljanja, življenja ne nalaze se u našem modernom, bogatom životu, moramo se malo vratiti bar do 19.veka. Ali te prakse su neudobne, tako je! I već smo i stigli do problema savremenog društva, savremenog i bolesnog čoveka. To se zove UDOBNOST. Prirodno čovekovo ponašanje je da gleda gde će utrošiti manje energije (zašto da trčim kad mogu da hodam, zašto da hodam kad mogu da stojim, zašto da stojim kada mogu da sedim, i zašto da sedim kad mogu i da ležim?), i u današnje vreme nagon za preživljavanjem nije primarna stvar. Zašto?

  • jer imamo hrane u svakom trenutku, na svakom ćošku, ne moramo se posebno potruditi.
  • jer kupujemo iz fotelje i ne odlazimo do prodavnice. Ili do prodavnice idemo kolima, čak i u ovom malom gradu kao što je Subotica, jer je udobnije.
  • jer stalno grejemo ili stalno hladimo prostorije.Ne izlažemo sebe ni malo hladnoći, a ni vrućini.  Kada je hladno ne treniramo jer ćemo se prehladiti, kada je vruće isto ne treniramo jer padamo u nesvest. Zašto? Jer ne dopuštamo svom telu da se adaptira na vremenske uslove.
  • jer stalno jačamo imunitet, a non - stop smo prehlađeni, o virozi da ne pričam.
  • jer antibioticima uništavamo mikrofloru creva, naš mikrobiom.
  • jer da bismo lakše zaspali konzumiramo alkohol, lekove, ali se ne setimo da na vreme ugasimo TV, mobilni ili drugo plavo svetlo. Dakle, sami isključimo prirodne stresore iz okoline, samim time uništimo prirodnu adaptacionu i odbrambenu sposobnost našeg organizma, razbolimo se i starimo brzinom svetlosti. I sve samo zato što nam je ovako udobnije.

Volela bih da osvestim ovo kod ljudi, da kada pričamo o dugovečnosti, treba da razmišljamo paralelno o dužini života, i o kvalitetu života. Uopšte nije svejedno da li ćemo živeti 80-90 godina a da smo poslednjih 30-40 godina bili hronično bolesni, ili ćemo živeti do kraja u dobrom zdravlju, vitalno, puni energije, snažno i ne kao nečiji teret.

Sitne prakse kojima možete postizati sjajne rezultate i primetiće svi oko vas da se nešto promenilo u vašem životu:

  • budi fizički aktivan svaki dan. Kreni od svojih minimuma, bavi se aktivnostima koje su ti održive. Fizička aktivnost treba da sadrži i kardio elemente i vežbe snage jednako. Samo jedno ili samo drugo nisu dovoljni.
  • lezi na vreme, spavaj duže i kvalitetnije, treba da imaš bar 7 sati sna, od toga 2 sata minimum u dubokom snu.
  • izbegavaj da gledaš u tv ili u mobilni pred spavanje, ne izlaži se plavoj svetlosti jer direktno utičeš na nervnu agitaciju, znači izoštrićeš kognitivne funkcije, razbudićeš se i sutra ćeš se probuditi sa glavoboljom, ili umoran.
  • diši na nos i preko dana i preko noći (kako? to vas mogu naučiti preko Buteyko metode), nos je prirodni filter virusa i vlažna je sredina gde se isti ne lepe tako lako. Disanje direktno utiče na san, na kvalitet života.
  • udubi i uspori disanje (Buteyko disanje), smanjićeš tenzije, reagovaćeš bolje u stresnim situacijama, neće doći do hiperventilacije.
  • jedi sveže i kalorične namirnice, izbegavaj bilo kakvu prerađenu hranu, izbegavaj međuobroke, ponekad (u zavisnosti od mnogo faktora!) posti.
  • izlaži svoje telo svaki dan hladnoći – počni od minimuma pa postepeno povećaj. Nekoliko sekundi hladnog tuša, nekoliko minuta vožnje u kolima bez grejanja, boravak na hladnom par minuta bez cipela, bez kape, bez rukavica. I to malo je dovoljno za početak adaptacije.
  • ne konzumiraj alkohol, od alkohola ćeš možda lakše zaspati, ali pošto je toksiknerv utiče na kvalitet sna, ne baš u dobrom smeru. 
  • boravi što više u prirodi.
  • šetaj svaki dan bar 30 minuta.
  • 3 sata pred spavanje završi sa jelom.
  • budi što više bos.
  • menjaj navike, odvoji vreme za sebe.

 

Gledaj na promene kao na neku tvoju sposobnost. Na primer naučiti duboki čučanj je sposobnost, naučiti sebe novim navikama i je takođe sposobnost. Ako isplaniraš, ako tražiš podršku, ako imaš partnera u svemu tome, lakše ćeš ih usvojiti, lakše ćeš održati, jer znaš da nisi sam u procesu a to je jako bitno.

Ako ti sve ovo zvuči haotično, budi slobodan da zatražiš pomoć, ili konsultaciju sa mnom.

I mi želimo dugovečnost, zbog toga i postojimo!

Svi moji postovi na blogu imaju za cilj da vas podstaknu na razmišljanje. 

 

 

 

 

 




 

Podešavanja kolačića

Koristimo kolačiće za personalizaciju sadržaja i oglasa, pružanje funkcija društvenih medija i analiziranje saobraćaja. Više možete pročitati klikom na dugme "Podešavanja".
Koristimo kolačiće za personalizaciju sadržaja i oglasa.