Dan koji traje mnogo duže od jedne trke
Kada se trka završi, kada poslednji učesnik pređe cilj, kada se medalje podele, aplauzi utišaju i kada se poslednji sto sa osveženjem sklopi — ostaje tišina, jedan poseban osećaj ispunjenosti. Tišina koja prija, i u kojoj najzad možeš da udahneš punim plućima. Ali i tada, kroz glavu i dalje prolazi sve što je prethodilo tih nekoliko sati trajanja trke.
Jer Palić Lake Duathlon (PLD) traje svega nekoliko sati, ali put do tih sati meri se mesecima, pa i godinom dana rada, planiranja, dogovaranja i nebrojenih „a šta ako“ i „možemo li ovo uopšte da izvedemo“ trenutaka. Organizacija jedne ovakve trke naizgled deluje jednostavno: zatvoriš deo puta, postaviš start i cilj, obezbediš redare, volontere i to je to. Ali u praksi, svaka sitnica zahteva pažnju — od dozvola, komunikacije s lokalnim institucijama, koordinacije sa sportistima i partnerima, do tehničkih detalja koje većina ljudi i ne primeti, a bez kojih trka ne bi mogla da se održi. Svaka poruka, mejl, dozvola, dogovor, sastavljanje satnice, označavanje staze, planiranje okrepnih stanica, volontera, saobraćaja, sve to su delići slagalice koju treba uklopiti da bi tog dana sve izgledalo jednostavno — i da bi učesnici mogli samo da uživaju u trci.
Svaki vremenski uslov, svaka promena u satnici ili rasporedu može da preokrene ceo plan. Potrebno je mnogo živaca, prilagođavanja, razumevanja i volje da se sve drži pod kontrolom. Sa druge strane, ono što je vidljivo pred trku, vođenje društvenih mreža, promocije, najave, vizuali, bredniranje, dizajn, izgled, ideje, trendovi, dodatni sadržaji, nove vrednosti, pokloni, izgled medalje ... ono što se spolja vidi kao dobro organizovan događaj, iznutra često izgleda kao maraton improvizacija i brzih odluka.
Organizacija jedne sportske manifestacije često zvuči kao zabavan projekat. Ali realnost je da iza svakog nasmejanog učesnika stoji mnogo neprospavanih noći, improvizacija, odricanja i, iskreno rečeno — nerviranja. Ima trenutaka kad pomisliš da nećeš stići, da nešto neće biti kako treba, da će kiša poremetiti sve planove, da volonteri neće doći, da muzika neće raditi, da će neko od sponzora odustati u poslednjem trenutku ... i sve ovo nisu nerealne i nemoguće situacije, naprotiv, čak i poslednja koju sam navela desila se. Poenta ovog pasusa jeste da svi ti „strahovi“ nisu bezrazložni.
Ali onda dođe taj dan. I tog jutra, dok sunce izlazi nad Palićem i dok se sve još budi, vidiš kako se okupljaju prvi učesnici, kako se čuje smeh, pozdravi, trema pred start, i znaš da će sve biti u redu. Sve što si radio mesecima pretoči se u nekoliko sati čistog adrenalina, emocije i energije.
I tu se nalazi smisao. Jer Palić Lake Duathlon nije samo sportska manifestacija. To je način da se oživi mesto koje ima dušu, da se pokaže koliko sport može da poveže ljude i da jedan običan dan pretvori u praznik zajednice. Da Palić ne bude samo turistička tačka na mapi, već prostor u kojem se rađaju nova poznanstva, osmesi i inspiracija.
Ovo nije posao koji donosi zaradu. Naprotiv, zarade nema. Ali ono što se dobija ne meri se novcem — meri se emocijom, ponosom i zahvalnošću. Momenat kada neko priđe i kaže: „Bilo je divno, vidimo se sledeće godine“ vredi više od bilo koje cifre.
Jer kada vidiš stotine nasmejanih lica na startu, porodice koje navijaju uz stazu, ljude koji prvi put učestvuju i ne veruju da su uspeli, rekreativce i profesionalce rame uz rame, decu koja sa ponosom nose učesničke medalje, kako se ponovo vraća ta iskra života na Palić - znaš da je sve vredelo. Sve brige, sve sitnice koje su se činile nepremostivim, svaki trenutak sumnje, sve se istopi u tom jednom danu!
I zato, kad sve prođe i kad ponovo dođe tišina, u njoj se krije spokoj. Spokoj jer znaš da si dao deo sebe nečemu što nadilazi samu trku — dao si doprinos mestu, sportu i ljudima. I već tada, iako si umoran i kažeš „nikad više“, negde u sebi znaš da ćeš opet.
Te emocije se ne zaboravljaju, i svaki sledeći Palić Lake Duathlon počinje baš u tom trenutku – u tišini posle svega, kad se rodi nova ideja i nova nada da ćemo sledeće godine biti još bolji!
PLD traje mnogo duže od jedne trke. Zato hvala svima — učesnicima, volonterima, sponzorima, partnerima, simpatizerima, prijateljima, porodici i svima koji su i pre i tog dana bili deo naše priče!
